DARGAVS: GRAD MRTVIH U SEVERNOJ OSETIJI

Dargavs, drevno groblje koje se nalazi u Severnoj Osetiji u Rusiji, svoju impresivnost duguje velikom broju mauzoleja, kao i zapanjujućim pejzažima koji ga krase. Grad mrtvih, kako ga još nazivaju, smešten je na padini brda koje gleda na zelenu dolinu reke Fiagdon.

Groblje ima oko stotinu kamenih grobnica u kojima su ljudi koji su živeli u dolini sahranjivali svoje voljene, zajedno sa odećom i ličnim predmetima. Grobnice u obliku kolibe, sa zakrivljenim stepeničastim krovom čiji se krajevi spajaju na vrhu, karakteristične su za arhitekturu naroda koji je nekad živeo na prostoru Severnog Kavkaza i Gruzije. Neke od ovih grobnica građene su čak sa dva do četiri sprata.

 

Grad mrtvih prvi put se pominje s početka 14. veka kad su se preci današnjih stanovnika Osetije skrasili na pet planinskih prevoja. Zemlja koju su naselili bila je toliko skupa da su za svoje preminule srodnike morali da izaberu najvetrovitije i za život neupotrebljivo mesto. Postoji mnogo mitova i legendi koje se vezuju za Grad mrtvih. Meštani su u prošlosti izbegavali odlazak na ovo mesto jer se verovalo da se svako ko se usudi da ode tamo neće živ vratiti. Čak se i danas retko može videti turista u okolini, ali je razlog uglavnom taj što se do ovog mesta teško stiže usled nepristupačnog terena.

 

Prema jednoj legendi, kuga je pokosila Osetiju u 17. veku. Da bi se izolovali od sela, zaraženi su dobrovoljno odlazili u kolibe Dargavsa, strpljivo čekajući svoju sudbinu. Unutar zidina koliba preživljavali su zahvaljujući oskudnim porcijama hleba koje su im donosili meštani sela, a nakon smrti njihovi leševi ostavljani su ovde da trunu.

Ovo područje nije nailazilo na veliko interesovanje, osim kod grupe arheologa koji su došli do neobičnih otkrića. Otkriveno je da su tela unutar grobnica sahranjena u drvenim strukturama koje izgledaju kao čamci. Iako za sad nije sasvim sigurno šta čamci rade u mestu gde nema nijedne plovne reke, jedno od objašnjenja je da se verovalo da duša preminulog mora da pređe vodu kako bi otišla na nebo. Još jedna zanimljivost je prisustvo bunara ispred svake grobnice. Kažu da kad stanovnici Osetije sahranjuju svoje bližnje, običaj je da se ubaci novčić u bunar. Ako novčić udari u kamen na dnu, verovalo se da je duša pokojnika stigla u raj.

 

>>Opsada Lenjingrada: jedno od najtragičnijih poglavlja Drugog svetskog rata

>>Devet evropskih destinacija koje jednostavno nisu za svakoga

>>Osvajanje Sibira: kako je Rusija postala najveća zemlja na svetu

>>Sankt Peterburg – najseverniji milionski grad na svetu

>>Najšarenija pećina na svetu koja je nekad bila rudnik soli

>>Katarina Velika: zanimljivosti o jednoj od najmoćnijih žena u istoriji

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here